Obitelj Pomper

Porijeklo prezimena i obitelji

Legenda je da je obitelj došla iz Njemačke preko Gradišća u Hrvatsku, no porijeklo imena se ne zna jer selo Pomperovac dobilo je sigurno ime po tome što je bilo vlasništvo obitelji Pomper, a ne obratno.

Postojbina, rodonačelnik obitelji, plemićka povelja

Nakon godine 1102. Arpadovići kao hrvatski kraljevi zadržavaju stari upravno vojni ustroj temeljen na župama. Svaka župa imala je jednu ili više utvrda o čijoj se odbrani brinula posada koja se prema dostupnim dokumentima nazivala – iogobanes castri. To je vojnička zajednica koja imala vojne obveze, a zauzvrat živjela na kraljevoj zemlji ne plaćajući daće, kao i daleki predci obitelji.

Dakle postojbina ove obitelji je u području oko planine Kalnik i grada-utvrde ( castrum) Veliki Kalnik. Točnije u mjestu Visoko na jugozapadnom podnožju planine. I grad i utvrda (castrum) Veliki Kalnik bio je u to prvo doba u vlasništvu kralja. O tome postoje prvi zapisi za kralja Bela IV., koji je preko svog comes de Kemluk castellanus upravljao gradom–utvrdom, posjedima, podanicima grada–utvrde iogobanes castri i pukom – populus. Iogobanes castri na Kalniku bili su prvo po nekim povjesničarima gradu kmeti , a po drugima slobodnjaci, no prema starom hrvatskom povjesničaru Ivanu pl. Kukuljeviću Saksinskom ubrzo su dobili i plemstvo.

Čini se da je u isto doba, tj. poslije obrane od tatarske navale kralj Bela IV bivše podložnike grada Kalnika poradi njihova junaštva u vrieme tatarsko pokazanoga oslobodio kmetskog podložništva, podavši im plemstvo i slobodno uređenje i praviteljstvo starohrvatsko, pod imenom osobite gradske županije kalničke s pravom da mogu svoga zemaljskoga župana – comes terrestris izabirati, kojih je sudio i zajedno s kaštelanom gradskim upravljao u smislu ipak novih pravicah.

Od toga vremena, točnije od listine Bele IV., od 5. lipnja 1243. godine, traje " bitka" kalničkih plemića za svoja prva. Naime postoji niz potvrda o njihovim plemenitaškim pravima dok to nije Ferdinand III. 1646. godine prekinuo svojom potvrdnicom izdanom u Požunu – Bratislavi. U toj povelji spominje se Ivan Pomper iz Gornjeg Radešića. Dakle skupno je potvrđeno plemstvo, ali poimenično s imenom i prezimenom. Prije njega spominje se u popisu i obračunu poreza u Hrvatskoj 1598. i 1613. Stjepan Pomper. No nije još potvrđeno dali su to bili otac i sin.

Bilo je i pogrdnih naziva za te plemiće, jer su to bili plemići jednoselci, pa su ih nazivali "šljivari", jer su prema legendi spasili kralja od gladi, za opsade Kalnika, donoseći noću hranu i šljive, što je potpuna neistina. Dapače nakon što su Tatari osvojili Ugarsku i dio Hrvatske, pod Kalnikom su doživjeli prvi poraz, pa Kukuljević piše dalje:

"Kod Kalnika primili su Tatari prvi neugodni pozdrav od Hrvata na hrvatskoj zemlji".

Međutim do Ferdinandove potvrdnice s poveznim dokumentima za sada se nije došlo.

Potvrdnice

Rodoslovlje

* Spomenut u Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj
** Spomenut u potvrdnici de Bethlenffalva 161
*** Spomenut u potvrdnici Ferdinadovoj 1646

Genealogija obitelji

Kontinuirano se može pratiti obitelj tek s Franjom pl. Pomperom, premda mu nije poznata ni godina rođenja ni smrti. Vjerojatno je živio u drugoj polovici 18. i prvoj polovici 19. stoljeća.

Za njegova sina Petra pl. Pompera utvrđeni su podaci da je rođen 1837. i da se vjenčao za Magdalenu Stanković početkom 1870., te da im se rodio sin Stjepan krajem 1870.

Stjepan je bio oženjen za Anu Kuzmić i imali su dva sina Ljudevita i Andru ( 1895.-1916.) U matičnoj knjizi rođenih uz njegovu godinu rođenja - krštenja pod opaska piše da je odlukom vojnog suda strijeljan 1945. dakle u dobi od 75. godine. (Sic).

Ljudevit pl. Pomper rođen je 1898. i bio je oženjen za Ružu Valjak (1898.-1980. ) i imali su tri sina Josipa (1920.-1945.), Stjepana i Mirka (1930.-1931.) Ljudevit je bio poznati poljoprivrednik svoga visočkog kraja podno Kalnika, koje je i kolijevka obitelji Pomper. Bio je svjestan korijena svoje obitelji unatoč nemilih događanja u obitelji nakon 1945. (nasilne smrti oca i kolonizacije) i vjerovao da će doći vrijeme kad će se moći reći da si plemenita roda. Zavjetovao je svog unuka Josipada se potrudi i objelodani obiteljsku tradiciju.

Ljudevit je bio prisiljen prodati svoj preostali imetak nakon nacionalizacije, pa je kupio posjed u Novoj Rači – Bjelovarska županija, gdje je i umro. Na nadgrobnom spomeniku piše Ovdje počiva Ljudevit pl. Pomper. Baka Rozalija prodaje zemljište, seli u Zagreb, kupuje zemljište i gradi kuću.

Roditelji Josipovi Stjepan i Marica Škrpec ::: Brat Petar (1949.)