Obitelj Valjak

 

Postojbina, rodonačelnik obitelji, plemićka povelja

Nakon godine 1102. Arpadovići kao hrvatski kraljevi zadržavaju stari upravno vojni ustroj temeljen na župama. Svaka župa imala je jednu ili više utvrda o čijoj se odbrani brinula posada koja se prema dostupnim dokumentima nazivala – iogobanes castri. To je vojnička zajednica koja imala vojne obveze, a zauzvrat živjela na kraljevoj zemlji ne plaćajući daće, kao i daleki predci obitelji. Dakle postojbina ove obitelji je u području oko planine Kalnik i grada-utvrde ( castrum) Veliki Kalnik. Točnije u mjestu Vinično na jugozapadnom podnožju planine. I grad i utvrda (castrum) Veliki Kalnik bio je u to prvo doba u vlasništvu kralja. O tome postoje prvi zapisi za kralja Bela IV., koji je preko svog comes de Kemluk castellanus upravljao gradom–utvrdom, posjedima, podanicima grada–utvrde iogobanes castri i pukom – populus. Iogobanes castri na Kalniku bili su prvo po nekim povjesničarima gradu kmeti , a po drugima slobodnjaci, no prema starom hrvatskom povjesničaru Ivanu pl. Kukuljeviću Saksinskom ubrzo su dobili i plemstvo.

 


Pogled na ruševine grada–tvrđave Veliki Kalnik

 

Čini se da je u isto doba, tj. poslije obrane od tatarske navale kralj Bela IV bivše podložnike grada Kalnika poradi njihova junaštva u vrieme tatarsko pokazanoga oslobodio kmetskog podložništva, podavši im plemstvo i slobodno uređenje i praviteljstvo starohrvatsko, pod imenom osobite gradske županije kalničke s pravom da mogu svoga zemaljskoga župana – comes terrestris izabirati, kojih je sudio i zajedno s kaštelanom gradskim upravljao u smislu ipak novih pravicah.

 

Od toga vremena, točnije od listine Bele IV., od 5. lipnja 1243. godine, traje " bitka" kalničkih plemića za svoja prva. Naime postoji niz potvrda o njihovim plemenitaškim pravima dok to nije Ferdinand III. 1646. godine prekinuo svojom potvrdnicom izdanom u Požunu – Bratislavi. U toj povelji spominje se Martin Vahiak ili Turkovic iz Jakašovca. Dakle skupno je potvrđeno plemstvo, ali poimenično s imenom i prezimenom. Bilo je i pogrdnih naziva za te plemiće, jer su to bili plemići jednoselci, pa su ih nazivali "šljivari", jer su prema legendi spasili kralja od gladi, za opsade Kalnika, donoseći noću hranu i šljive, što je potpuna neistina. Dapače nakon što su Tatari osvojili Ugarsku i dio Hrvatske, pod Kalnikom su doživjeli prvi poraz, pa Kukuljević piše dalje

 

"Kod Kalnika primili su Tatari prvi neugodni pozdrav od Hrvata na hrvatskoj zemlji".

 

Potvrdnice


Druga stranica potvrde Ferdinanda III. iz godine 1646. na kojoj je zabilježen Matija Valjak

 

Potvrda da je obitelj plemićka je i to da je više predaka Želimirovih u crkvenim dokumentima nazvani " nobile ". U tim knjigama najstariji spomen obitelji je iz 1703. ...Elisabeta – Mathei Vahlia..., 1706. ...nobili Petri Vahia..., 1778. ...nobilis Mathiae Vahlyak..., 1783. ...Mathiae Vahlyak ..., 1815. ...Nobilis Joannis Valyak..., 1832. 1836., 1838., 1840., 1850.,... nobili Georgii Valyak...

 

Biografski podaci o nekim članovima obitelji Valjak

Stiepan pl Valjak, ravnatelj (ravnoučitelj) rodio se u Viničnom kao najmlađe sedmo dijete Georgia –Đureka – Juraja i Marijane rođ. pl. Somogy. Sedmero djece je Marko (1932-?), Matija ( 1936 - ?), Gabrijel (1838 - ?), Antun (1840 - ?), Barbara (1842 - ?), Franciska (1848 - ?), Stiepan 10. kolovoza 1850.

Djetinjstvo i osnovno školovanje provodi sa svojom obitelji, braćom i sestrama te roditeljima u Viničnom kućni broj 33. U djetinjstvu se tako i upoznaje se sa susjedom Davorinom Trstenjakom s kojim ostaje prijatelj cijeli život. Učiteljsku školu vjerojatno završava u Zagrebu , a 1872. zabilježen je kao učitelj u osnovnoj školi u Visokom. Na poziv tete Tereze pl. Valjak odlazi u Karlovac i zamjenjuje je u Nižoj pučkoj dječjoj školi. priključuje mu se i prijatelj Trstenjak. Po dolasku u Karlovac nastanjuju se obojica u Šimunićevoj ulici u kući koju je Dragojla Jarnjević pomogla kupiti Augustu Cesarcu koji je bio muž njezine sestre Zore. Njihov dolazak i boravak D. Jarnjević opisala je u svom "Dnevniku" ( Cjelokupni dnevnik i izvadci nalaze se u obiteljskoj biblioteci, a dar su Nine Perić iz Karlovca. Dnevnik je izdala Matica hrvatska Karlovac 2000. godine). Škola u kojoj su radili sada se zove OŠ "Dragojla Jarnjević". Stiepan tu počinje pisati monografiju "Mladost i cviet". O njegovom radu i djelu sačuvana je originalna "Spomenica" u školi, a kopija je u obiteljskom arhivu. S vremenom postaje ravnatelj. Društveno je također aktivan i s prijateljem Trstenjakom član je "Gospojskog društva – Vijenac" Karlovac. Stiepan putuje jednom prilikom u Češku na slet sa Školom i tu upoznaje Dragojlu pl. Platzer kćerku karlovačkog posjednika Antuna pl. Platzera. Za vjenčanje dobivaju na poklon dvije kuće u tadašnjoj Oružničkoj ulici – sada Frankopanska. Svekar je i darovao zemlju crkvi na kojoj je izgrađena crkva Sv. Trojstva u staroj jezgri Karlovca u kojoj još i danas postoji klupa s imenom Dragojle pl. Valjak.

 

Stiepan i Dragica imali su dva sina Josipa i Milana. Stipan shrvan bolešću umro 1890. godine u Karlovcu, a Dragojla 1943. isto u Karlovcu.

 

Milan pl Valjak, trgovac, Rodio se kao drugo - mlađe dijete Stiepana i Dragice pl. Valjak u Karlovcu 1. ožujka 1879. godine. Završio je Trgovačku plemićku školu u Budimpešti. Na banovini i u Karlovcu imao je svoje trgovine mješovite robe, koje su 1946. nacionalizirane. Oženio se s Aurelijom pl. Kauffman s kojom je imao šestero djece : Dragica (1896. - ?), Irena (1911.- 2003.), Marija (1915. -1998.), Božena , Milan, Zvonimir (1921). Milan je preminuo u 79. godini 21. srpnja 1958. godine.

Na slici: Josip, Milan i rođak Turković

 

Zvonimir pl. Valjak, nastavnik , rođen je 2. ožujka 1921. godine u Karlovcu kao najmlađe dijete Štefanije i Milana pl. Valjka. U Karlovcu je završio osnovno obrazovanje i učiteljsku gimnaziju. Godine 1972. položio je ispit na Pedagoškoj akademiji za nastavnika. Neko vrijeme radi u Istri, gdje upoznaje buduću suprugu Tereziju Korenić. Imali su dva sina Velimira i Želimira. Godine 1947. dolazi za nastavnika osmogodišnje škole na Plješivici, a 1963. u Jastrebarsko na mjesto ravnatelja. Godine 1984. odlazi u mirovinu i živi u Jastrebarskom. Supruga je umrla u 47. godini života.

 

Rodoslovlje obitelji Valjak